Vrjednovanje

Mjerenje napretka učenja

edan od načina mjerenja napretka učenja je kroz kompetencije (Kopeinik, Simone, i dr. (2014). Uporabom specifičnih digitalnih alata koji mogu biti integrirani u sustav za e-učenje (LMS) moguće je prikazati stečene kompetencije polaznika u stvarnom vremenu. Jedan od moćnih alata je sustav za e-učenje Moodle. Sustav Moodle, od inačice 3.1 (2016. godina), ima za svaki tečaj/kolegjj mogućnost definiranja popisa kompetencija i njihovog povezivanja s aktivnostima na tečaju, (Burgos, Martín, 2012). Koristeći alat za kompetencije u sustavu Moodle polaznik može pratiti svoj napredak u stjecanju kompetencija. U okviru tečaja, završetak se može mjeriti ispunjavanjem zadanih aktivnosti, trajanjem upisa ili ukupnom ocjenom tečaja, itd. Polaznik može odabrati koje su aktivnosti već završene ili to sustav može učiniti automatski nakon ispunjenja zadanih uvjeta. Polaznik ima posebne informacije samo o vlastitom napretku u tečaju. Vizualni prikaz postignutog napretka omogućen je uporabom dodatka za sustav Moodle (na primjer: Traka s prikazom napredovanja kroz tečaj). Muhsen, Maaita, Odeah, & Nsour (2013), Kiryakova, Angelova, & Yordanova (2014) ukazuju na velik broj korisnih alata sustava Moodle koji omogućuju nastavniku i polazniku da prate polaznikov napredak. Glover (2013) ističe da je „u obrazovanju praćenje napretka studenata neophodno za postizanje ciljeva učenja“. Praćenje procesa učenja motivira polaznika da na vrijeme obavi sve svoje zadatke, a ne da napusti tečaj.

Potraga za rješenjima koja bi omogućila utvrđivanje identiteta polaznika i time olakšala priznavanje postignuća tijekom učenja

Pohađanje tečaja na otvorenoj online platformi za učenje ima drukčije zahtjeve u usporedbi s klasičnim predavanjima u učionici. Jedan od glavnih zahtjeva i izazova je provjera identiteta polaznika. U otvorenom online učenju, učenje i poučavanje se događa online, a nastavnik se obično ne susreće uživo s polaznikom.

Sve ustanove koje nude online tečajeve trebale bi razmotriti ovo pitanje i razmišljati o mogućim rješenjima identifikacije polaznika uvažavajući preduvjete uspostavljene u njihovoj zemlji. Program e-Uprave pod nazivom e-Građani i ostala slična nacionalna rješenja za digitalnu identifikaciju osoba mogu se odmah primijeniti na identifikaciju i autentikaciju korisnika uporabom mobilnog potpisa, bankovnog računa i drugih alata.

Postoje rješenja za autentikaciju korisnika, a najčešće koriste biometrijske parametre, kao što su otisak prsta, lice, prepoznavanje glasa (Rabuzin i dr., 2006), no sva ta rješenja zahtijevaju posebne uređaje koji će se koristiti za potvrdu identiteta korisnika. Također, Lee-Post & Hapke (2017) ukazuju na to da kod ovih rješenja postoji razlog za zabrinutost u vezi sigurnosti podataka i pitanja privatnosti, jer su takvi podaci vrlo osjetljivi. Nadalje, ovo je rješenje važeće samo za inicijalni proces prijave. U otvorenom online učenju ovo rješenje je previše kompleksno za primjenu.

Još jedno rješenje za identitet polaznika bilo bi kontinuirana autentikacija. Ovo rješenje može se koristiti tijekom provedbe ispita ili drugih procjena znanja. Apampa (2010) spominje rješenje u vidu video nadzora/snimanja, putem web-kamere. Međutim, takvo rješenje također zahtijeva poseban softver za snimanje videozapisa te konkretan rad ili sofisticirani softver koji će analizirati snimljeni video ili upozoriti nastavnika u slučaju da ispit ne rješava pravi polaznik. Također, polaznik bi trebao imati web-kameru, no u ovom trenutku većina uređaja već ima web-kamere.

Naprednije rješenje za identitet polaznika je sustav nadzora, kao što je RPnow (remoteproctor.com), koji nadzire kandidata tijekom polaganja ispita. Takva rješenja su obično nezavisna i komercijalna, što znači da ih institucija mora plaćati godišnje ili za svaki pojedini ispit. U slučaju korištenja sustava RPnow polaznik će preuzeti poseban softver koji treba instalirati na svoje računalo, potom softver za testiranje mikrofona, kamere i računala (koji drugi softver je trenutačno pokrenut), polaznik treba fotografirati svoju osobnu ili studentsku identifikacijsku karticu, te snimiti vlastitu fotografiju, kako bi sustav proveo provjeru. Prije polaganja ispita polaznik treba pomicati kameru po okolini u kojoj se nalazi kako bi pokazao da nema materijala za čitanje ili drugih materijala koji bi se mogli koristiti prilikom polaganja ispita. Svi procesi u vezi ispita se bilježe i pohranjuju. Softver kontinuirano bilježi radnu površinu, dodatni softver i samog polaznika.
Bailie & Jortberg (2009), Bedford, Gregg, & Clinton (2011) također ukazuju na slična rješenja provjere identiteta polaznika: biometrička i web-video snimka, pitanja izazova, ispit pod nadzorom ispitivača, ispit pod nadzorom web-video konferencije.

Još uvijek nema rješenja koja bi bila slobodno dostupna (softver otvorenog koda i sl.) te stoga nije moguće primijeniti jedinstveno rješenje na međunarodnom nivou, koje bi mogle koristiti sve zemlje Europske unije. Stoga ne postoji jedno rješenje za svaku europsku zemlju. Neke metode provjere identiteta polaznika koje funkcioniraju u jednoj zemlji možda neće funkcionirati u drugoj. Budući da je analiza različitih metoda trenutačno u tijeku, istaknuli smo najučinkovitije metode koje se za sada mogu koristiti:

Provjera autentičnosti društvenih mreža: Facebook, Google+, Twitter, LinkedIn su među najpopularnijim društvenim mrežama. Većina ljudi ima barem po jedan korisnički račun na ovim mrežama. Prema pravilima na društvenim mrežama, korisnici bi trebali koristiti svoja stvarna imena i fotografije. Korištenje društvenih mreža za autentikaciju korisnika moglo bi biti rješenje za autentikaciju korisnika na otvorenim online platformama za učenje, u slučajevima kada se poštuju pravila društvenih mreža. No, što ako ne?

Uporaba autentikacije putem društvenih mreža mogla bi funkcionirati zajedno s alatom za video-konferencije. Ako se korisnik prijavi sa svojim korisničkim računom za Facebook ili neku drugu društvenu mrežu, njegova profilna slika se prosljeđuje sustavu za e-učenje (LMS). Ako je ispit dogovoren u određeno vrijeme, uporabom alata za video konferencije nastavnik može provjeriti fotografiju korisnika i stvarnog polaznika putem video-konferencije, kako bi se uvjerio da se radi o istoj osobi.

Your feedback matters!

Fill in the short survey Feedback matters!